Vesti, O Nama,Filmografija, Festival Mister Vorky

субота, 22. јун 2013.

5. FILMSKO VEČE


5. Filmsko veče u organizaciji Vorky Team-a Ruma




27. jun 2013 , 20 časova, veliki Hol KC Ruma, 


Predstavljanje KINO KLUB-A NOVI SAD



razgovor o starim i novim filmskim projektima/produkcijama


gošće:
Nina Latinović, predsednica Kino Klub-a Novi Sad  i  Jovana Manojlović, producent

program:
trejler za novi film APOFENIJA i prvi dugomentražni igrani film Kino Klub-a Novi Sad: 

Srce je mudrih u kući žalosti, (2009)



Režija: Marin Malešević

Scenario: Dragan Stanković, Marin Malešević

Glavne uloge: Milivoje Obradović, Aleksandar Đurica, Vladimir Ćirković, Strahinja Bojović, Ratko Radivojević, Ervin Hadžimurtezić, Tamaš Varga...

Žanr: Drama, Misterija
Trajanje: 89 min.
organizacija: Kino Klub  Vorky Team Ruma
tehnička realizacija: Kulturni Centar Ruma



недеља, 16. јун 2013.

INTERVJU


Problem percepcije


 Sa Ivanom Mandićem, rediteljem, intervju napravio Milan Milosavljević  (Vorky Team Ruma)




Milan Milosavljević i Ivan Mandić

Milan: Premijera  filma “Problem percepcije” je bila u Domu Omladine  pre 2 godine i tvoj stav se jasno vidi, nema šta da se polemiše, ali kakve su bile reakcije posle premijere u javnosti, generalno, kao i od ljudi koji su učestvovali u filmu?

Ivan: Na premijeri je bilo burno, došli su učesnici u filmu  i ljudi različitih gledišta tako da je sledila žučna polemika, koja se nije smirivala. Na kraju smo možda postali nebitni i ja i  film. Polemika se nastavila u vidu konstantnog sukoba, ja sam postao i sam posmatrač u svemu tome. Meni je bilo jako krivo na premijeri  što je do toga došlo, imao sam neko naivno uverenje da ako se prosto prikažu ovakve stvari onako kako su se desile da će makar to omogućiti da ljudi dostojanstveno razgovaraju, medjutim upravo se desilo suprotno, to je samo raspalilo strasti. To mi je dosta teško palo. Posle je bilo još nekoliko projekcija u različitim situacijama i slične su se stvari dešavale, ponovo su se dešavale polemike i onda mi je čak postalo interesantno, zabavno. Sa strane sam stajao, posmatrao, i gledao kako se ljudi sukobljavaju i film postaje potpuno nebitan.

Milan:  Rehabilitacija nečega što se dogodilo pre izvesnog vremena uvek predstavlja problem u javnosti, naravno ti si radio istraživanje na filmu i došao do određenih činjenica koje si potkrepio na neki način. Inače u samom procesu je bilo problema kao i u selu Vranić, i ovom čoveku koji se vratio nakon niza godina u selo, ali prosto to nema neko rešenje ni dan danas, na državnom nivou nije rešeno, ne postoji neki način da se na kraju nekako razreši taj problem.

Ivan: Što se tiče Veselina, koji se vratio iz emigracije i koji se sad nastanio tu, prosto ti predmeti protiv njega su zastareli, ako su ikad i vodjeni, dokumantacije nema i on je po stavkama slobodan gradjanin. Te stare rane se jako teško leče i taj sukob neće da izadje i da nestane. Meni je on npr. delovao dosta hladnokrvno dok smo ga snimali, dok smo imali intervju sa njim. Ali, posle montaže kad smo birali kadrove video sam da je i on duboko uznemiren zbog svega toga, posle toliko godina. To je dogadjaj koji obeleži  i žrtve i učesnike trajno, to je bio moj utisak.
 Šta država može tu da učini ja stvarno ne znam. Prosto mi je bio zanimljiv kao dogadjaj, kao fenomen da posmatram i da ga snimim, i da pokušam i ja nekako da razumem, ne znam koliko sam uspeo u tome. Prosto je jedinstvena prilika da se jedan takav dogadja sagleda  zato što je jako teško doći do nekih informacija i do nekih ljudi, nije lako doći do informacija o takvom jednom dogadjaju, ovde je prošlo jako dosta vremena,  ali nešto smo uspeli da rekonstruišemo.

Milan: Ovo je svojevrsni nastavak tvog predhodnog filma “Nestanak heroja”, u kome se ti baviš promenom naziva ulica u Beogradu, odakle taj poriv, da li tvoje godine odrastanja u Jugoslaviji, u drugačijem sistemu i zašto radiš na ovakvim projektima?

Ivan: Film je nastao dosta spontano, radio sam intuitivno. Ustvari, bavio sam se identitetom. Pitao sam se ko sam ja, i kakav je moj identitet, zašto se to menja, i u kakvom okruženju živimo. Rad komisije za preimenovanje trgova i ulica bio mi je zabavan i simpatičan, jer su oni na neki način uvodili novu ideologiju  i kreirali novi identitet, koji je bio drugačiji od onog koji sam ja  imao kao tinejdžer, i kao dete, kad sam odrastao na trgu Lole Ribara. Sve je krenulo iz ličnog ugla i ja sam se malo iznenadio  kad sam na kraju video taj film, jer  je pokušavao da odbrani  i levičarsku ideologiju i nasledje levice koje postoji kod nas.
Posle tog filma prirodno se nastavilo interesovanje i onda sam počeo da se bavim ovim procesom i sećanjem na drugi svetski rat. Imao sam ideju posle ovog filma za još neke dalje projekte, medjutim, video sam da to moje interesovanje za drugi svetski rat nije tako široko raspostranjeno. Tako da naredni projekat, posle ovog filma (Problem percepcije), nije naišao na neku podršku i on još uvek nije u fazi realizacije. Film “Nestanak heroja” radio sam iz nekog ličnog ugla o ulicama koje se menjaju, ali je to i jedna priča koja nema kraja.

Milan: Baviš se temom bivše Jugoslavije u dokumentarnom filmu, za razliku od drugih autora, iz ličnog ugla. Kako posmatraš ove nedavne stvari, da li to povezuješ sa ratovima na prostorima  bivše Jugoslavije? Kakav je odnos ljudi koji su preživeli 2. svetski rat prema onome što se dogodilo devedesetih?

Ivan: Što se tiče ljudi koji se pojavljuju u filmu i povezivanja te tematike ratova devedesetih i 2. svetskog rata velike su razlike i ljudi upadaju u vatru, iako su istomišljenici po nekim pitanjima iz 2. svetskog rata lako može da se desi da potpuno drukčije razmišljaju o ratovima devedesetih, mnogo klizav teren da bi se neke paralele povlačile. Meni je to bio motiv da se uopšte bavim ovim, jer ratovi iz devedesetih slično se odigravaju i ponovile su se neke slike iz 2. svetskog rata i ostala je jedna trauma koja motiviše da se čovek zapita, istražuje i bavi time. Ja nisam jedini na koga je to sve ostavilo neke posledice, koga tera da odredjene teme ispituje i da se time bavi.


Milan Milosavljević i Ivan Mandić